SPOJKA S DEBELIM LAMELAMA Rad trenja QK pretvara se u toplinu i akumulira samo do određene dubine lamela. Posljedica ovakvog akumuliranja topline je.

Download Report

Transcript SPOJKA S DEBELIM LAMELAMA Rad trenja QK pretvara se u toplinu i akumulira samo do određene dubine lamela. Posljedica ovakvog akumuliranja topline je. 

SPOJKA S DEBELIM LAMELAMA
Rad trenja QK pretvara se u toplinu i akumulira samo do
određene dubine lamela.
Posljedica ovakvog akumuliranja topline je porast temperature
lamela koji je veći kada je QK veći, ali (za razliku od tankih
lamela) ne ovisi o ukupnoj masi lamela.
Nakon faze zagrijavanja (i akumuliranja topline) slijedi faza
rasprostiranja topline po čitavoj debljini lamela koju prati
odvođenje topline.
AKUMULIRANJE TOPLINE U DEBELOJ PLOČI
… u vremenu trajanja klizanja:
2% Q1
Q1
10%
88% Q1
sgran
1,27sgran
S4.65
s
1
PORAST TEMPERATURE NA POVRŠINI DEBELIH
LAMELA
1
q1
 m 
cs
a   /(c)
(koeficijent temperaturne
vodljivosti)
(log)
1
q1
32
 
c 9a t3

1

sgran
tanke lamele
S4.66
(log)
debele lamele
s
m  1 
sgran
9a t3

32
GRANIČNA DEBLJINA
sgran
Čelik
sgran
mm
T4.15
9a t3

32
Sivi lijev
Sinter
bronca
Sinter
željezo
Organska
obloga
t 3 =0,5 s
2,5
2,2
0,27
1s
3,6
3,1
0,39
2s
5,0
4,4
0,55
UTJECAJ MOMENTA UBRZANJA NA PORAST TEMPERATURE
NA POVRŠINI DEBELIH LAMELA
1 
q1
32
c 9a t3
I RR2 TA  TR
q1 
TA
2 A*
I R R
t3 
TA
1
1  *
A
8 I RR3 (TA  TR )2
9 c
TA
OPTIMALNI MOMENT UBRZANJA KOD DEBELIH
LAMELA
Iz uvjeta za ekstrem porasta temperature d1 / dTA  0 izlazi
TAopt  TR
TKopt  2TR
t3opt
I RR I RR


TAopt
TR
1

1min
 *
A
32I RR3
TR
9c
1,5
1
1
1 TA/TR 1,4
1



1min 2 TA1min
/ TR
1,3
1,2
1,1
1
S4.71
0,1
1
T A/T R
10
PODRUČJE PRIMJENE
TA
TR
0,07 0,15 0,29 0,41 0,53 0,75 1 1,33 1,88 2,43 3,47 6,85
TK
TR
1,07 1,15 1,29 1,41 1,53 1,75 2 2,33 2,88 3,43 4,47 7,85
t3
t3opt
1

1min
T4.17
13,9 6,85 3,47 2,43 1,88 1,33 1 0,75 0,53 0,41 0,29 0,15
2
1,5 1,2 1,1 1,05 1,01 1 1,01 1,05 1,1 1,2 1,5
ODABIR POVRŠINE DODIRA
*
Apotrebno

2
(
T

T
)
8I R 
A(H/L)
R
9
TA(H/L)
3
R
1

(   c    c )1dop
Za TA(H/L)  TR :
*
Amin

1

(   c    c )1dop
32 I RR3
TR
9
*
Apotrebno
*
Amin
1 TA(H/L) / TR  1

2 TA(H/L) / TR
PODRUČJE
PRIMJENE
TAL
TR
0,15
0,2
0,25
0,3
0,33
0,4
0,5
0,75
1
TAH
TR
(6,7)
(5)
(4)
(3,3)
(3)
(2,5)
2
1,33
1
1,5
1,33
1,25
1,2
1,15
1,1
1,05
1,01
1
*
Apotrebno
*
Amin
T4.18
ODVOĐENJE TOPLINE
(pojednostavnjeni model)
ODVOĐENJE TOPLINE
(pojednostavnjeni model)
Vrijeme između dva uključivanja = trajanje hlađenja
tc
Broj uključivanja na sat
1
zh 
tc
Primjer tc  30 s
1
1 3600 s
zh 

 120 h 1
30 s 30 s 1
h
1
Učin hlađenja (definicija)
Q
Q   Qz h
tc
Q  1000 J
J
1 1 h

Q  1000 J 120 h
 33  33 W
3600 s
s
U ustaljenom i jednolikom radu:
toplina hlađenja Q = rad trenja pri jednom uključivanju QK.
UČIN HLAĐENJA
Q  Aras (  0 )
 - trenutačna temperatura lamela
0 - temperature rashladnog sredstva (okolni zrak, ulje)
Rashladna površina na koju se odnosi 
Aras  2 jA1 metalne lamele, s ili bez metalnim oblogama
Aras  jA1
tarni parovi s organskom oblogom (izolator)
Koeficijent prijelaza topline
  11 W/(m2 K)
sa lamele na okolini zrak (višelamelna spojka)
  80 W/(m2 K)
za orebrenu odrivnu ploču (jednolamelna spojka)
  330 W/(m2 K)
na ulje koje cirkulira kroz kanale urezane u
oblogama lamela
SPECIFIČNI UČIN HLAĐENJA
A
Q
q    ras (  0 )
A
A
ili
Q 2 (  0 ) za neizolirane lamele višelamene spojke
q   
A  (  0 ) za izolirane lamele i jednolamelne spojke
Dopušteni specifični učin hlađenja
q dop
Aras
Q
 
(dop  0 )
A
A
qdop
Q  2 (dop  0 ) za neizolirane lamele višelamelne spojke
 
A   (dop  0 ) za izolirane lamele i jednolamelne spojke
ili
T 4.19. Dopušteni specifični toplinski učin hlađenja
Tarni par
dop
(0  45)
q dop
Bez prisustva ulja
Č. nitriran/ Č. nitriran
200C
12 J/(mm2h)
Sinter bronca/Č.
300C
20 J/(mm2h)
Prisilna cirkulacija ulja
Svi (bez org. obloge)
120C
200 J/(mm2 h)
PROMJENA TEMPERATURE KOD HLAĐENJA
  0  (2  0 ) e t / T .

2
tangente
63
86
0
S4.73
T
T
Toplinska konstanta T  qAE
qdop
T
t
100
000
Odvedena toplina [%]
0
USPOREDBA PROMJENE TEMPERATURE
Mali broj
uključivanja na sat
tc  4T
1
  0
dop  0
0,8
0,6
0,4
0,2
T
0
-1
Veliki broj
uključivanja na sat
tc  T
0
1
2
3 t /T
4
1
2
3
4
1
  0 0,8
dop  0 0,6
0,4
0,2
T
0
S4.78.
-1
0
t /T
DOPUŠTENI SPECIFIČNI RAD TRENJA
Ako je polazna temperatura jednaka temperaturi okoline
qAE  (cs )1 (dop  0 )
Kod učestalog zagrijavanja i hlađenja
q1dop  qAE (1  e zh 0 / zh )
q1dop
S4.79
q AE
zh  1 / tc
zh0  1 / T (referentni)
Za z h  z h0 (tc  T )
q E  0,632 q AE
q1 dop
qE
q1 maks
(log skala)
Broj uključivanja na sat
0,1  q AE
0,1 z h0
z h0
(log skala)
Dopušteni specifični rad trenja s obzirom na odvođenje topline
q1 maks  q dop / z h
10 z h0
zh
UTJECAJ DEBLJINE LAMELE
q1dop

qAE
Deblja lamela

qAE
Tanja lamela
q1 maks

z h0

z h0
zh
UTJECAJ NAČINA HLAĐENJA
q1dop
qAE
Cirkulacija ulja
qE
Zrak

z h0

z h0
zh
PODRUČJE PRIMJENE
Deblje lamele treba
primijeniti kod velikog t3
q1dop
Preporučeno područje primjene
q AE
Tanje lamele treba
primijeniti kod malog t3
Hlađenje zrakom može se
primijeniti kod manjeg zh
qE
Hlađenje uljem treba
primijeniti kod velikog zh
z h0
zh
FAKTOR  (DEBELE LAMELE)
 
32
9c
q1q1
  q1q1
q1 
QK
A*
q
q1  1
t3
QK 
TKR
t3
2
 TKR 
 t3
 2 
2
 
DOPUŠTENI FAKTOR 
Ako je polazna temperatura jednaka temperaturi okoline
9
  AE
 )2
 

AE  ( AE
 AE
c(dop  0 ) 2
32
Kod učestalog zagrijavanja i hlađenja
 dop
dop  AE (1  e zh 0 / zh )2
S4.80
 AE
 dop
E
(log skala)
Za z h  z h0 (tc  T )
 E  0,400  AE
 maks
0,01   AE
0,1 z h0
z h0
(log skala)
Dopušteni specifični rad trenja s obzirom na odvođenje topline
2
q12maks (q dop / z h )
 maks 

t3
t3
10 z h0
zh
DOPUŠTENO PODRUČJE RADA TARNE SPOJKE
TA
q1
t3
0
TA 
q1dop
q1
t3 
q1
 dop
Dopušteno
područje
0
0
q1dop
I RR
t3
q1
… TANKE LAMELE
TA
q1
t3
0
q1dop
 dop
Dopušteno
područje
0
0
q1dop
q1