Transcript 1. deo
UNIVERZITET PRIMENJENIH NAUKA POSLOVNA ŠKOLA MEGATREND Beograd Monetarne i javne finansije dr Nataša Simić, [email protected] 1 Konsultacije: ponedeljak, 15 – 16 časova Kabinet br.30 Literatura: Nataša Simić, “Monetarne i javne finansije”, “Megatrend”, Beograd, 2005.god. 2 PRVI DEO POJAM I SUŠTINA FINANSIJA 3 Finansije predstavljaju naučnu disciplinu koja izučava pojave, odnose i institucije u vezi sa: * kreiranjem, * prikupljanjem, * raspodelom, * trošenjem i * upravljanjem novčanim sredstvima. • Osnovni cilj je zadovoljenje ličnih, opštih i zajedničkih potreba društva. 4 • Na francuskom (la finance) - označava novčane poslove pojedinaca ali i prihode i rashode države • Na nemačkom jez. Finanzen – državno poslovanje vezano za prihode i rashode • Na Engleskom – finance – poslovi u nac. privredi • Na srpskom: dva značenja 5 • 1. Aktivnost u pribavljanju, raspolaganju, upravljanju, prometu i upotrebi novca i zasnivanju imovinskih odnosa između pravnih i fizičkih lica • 2. Naučna disciplina koja proučava određene ekonomske kategorije. 6 • Finansije nastaju sa nastankom robno-novčanih odnosa • Podrazumevaju: • poslove tekućih naplaćivanja i isplate u gotovom novcu, • sve aktivnosti vezane za kredite • sve aktivnosti vezane za osiguranje • kupovina i prodaja valuta i deviza, • emisiju i povlačenje novca • rad banaka 7 • sve poslove privredene aktivnosti “Finatio” • je latinska reč iz koje je proistekao pojam finansija i koji se danas kao takav upotrebljava u gotovo svim jezicima sveta. • označava – plaćanje • Financia i financia pecuniaria su izrazi koji su se razvili iz pojma finatio, i označavaju plaćanje, plaćene iznose u novcu. 8 Finansije kao naučna disciplina • Finansije kao naučna disciplina temelje svoje izučavanje na osnovnim ekonomskim principima. Osnoni interes finansija danas je – javni ili društveni interes. • Funkcionalnost finansija se zasniva na principima:racionalnosti, efikasnosti, ekonomičnosti, privrednoj i socijalnoj stabilnosti, solidarnosti, uzajamnosti, demokratičnosti, federalizmu, opštosti itd. 9 Finansije kao i svaka naučna disciplina imaju svoju: 1. Teoriju – (čine je ekonomska, politička, socijalna, obrazovna, kulturna i dr. dejstva) 2. Politiku – (finansijsku politiku) koja je deo društvene i ekonomske politike i čine je institucije, instrumenti, mere i mehanizmi Neophodno je definisati stanje i ciljeve finansijske politike 10 • Finansije se dele na: mikrofinansije i makrofinansije 11 Predmet izučavanja finansija • Finansijska ekonomika – izučava finansijsko poslovanje firme da bi se izvršilo finansiranje uz najmanje troškove • Finansijska politika – primenjena nauka o finansijama • Finansijsko pravo – skup pravnih propisa kojima se regulišu pitanja iz oblasti finansija 12 Makrofinansije obuhvataju sledeće oblasti: • Monetarne finansije, • Javne – društvene finansije, • Bankarstvo, • Međunarodne finansije, • Osiguranje. Monetarno-kreditna politika predstavlja skup načela, pravila, kriterijuma,stavova u regulisanju kreditnih odnosa, izvora kredita,nosilaca, korisnika kredita, uslova kreditiranja. 13 Mikrofinansije obuhvataju izučavanje funkcija finansija na nivou preduzeća. • Zadatak izučavanja finansija je da blagovremeno pribave novčana sredstva za zadovoljenje određenih potreba u delokrugu rada državnih organa (državna administracija,sudstvo,odbrana,policija,...), društvenih delatnosti (nauka,obrazovanje, kultura, zdravstvo. 14 Monetarne finansije Pojam i suština novca • Njegovo pojavljivanje i upotreba počinje sa pojavom robne razmene. Do tada se razmena obavljala neposredno – trampom. • Funkciju opšteg ekvivalenta su obavljali stoka, so, krzno, tekstil i sl. • Pojavljuje se metal sa određenom težinom, uz utiskivanje određenih znakova. 15 • Prvi sistem se naziva penzatarskim (metali sa određenom težinom) • Drugi sistem se naziva numeričkim (metal sa utisnutim znakom) • Pojavljuje se zlato u ulozi opšteg ekvivalenta koji počinje da uspešno rešava problem funkcionisanja razmene zbog osobina koje poseduje ato su: postojanost, retkost, deljivost,pri čemu se ne menja odnos zbira delova i celine. • Zlato ima vrednost i upotrebnu vrednost. 16 • Vrednost ima jer je za njegovu proizvodnju utrošen ljudski rad • Upotrebnu vrednost – jer se može koristiti u različite svrhe Zlato je dugo imalo dominantnu ulogu novca a ima je i danas ali u manjoj meri. Danas postoje i druge vrste novca:papirni,kreditni,depozitni novac. 17 VRSTE I VREDNOST NOVCA METALNI NOVAC Zašto metali preuzimaju funkciju opšteg ekvivalenta? Zbog svojih osobina: laka prenosivost, trajnost, deljivost, moguće ih je topiti. Osim zlata i srebra kao novac je korišćeno i gvožđe i bakar. U starom veku su novcu pripisivana posebna svojstva i simbolizovao je božanstva. 18 Zbog toga su na monete utiskivani likovi raznih božanstava,ili likovi vladara. U XV veku sa početkom merkantilizma u Evropu počinju da pristižu veće količine plemenitih metala (poreklo iz trgovinskih odnosa i osvajačkih pohoda) U XVII veku država po prvi put preuzima na sebe “izdavanje” kovanog (metalnog) novca, sa tačno određenim oblikom, težinom i kvalitetom (količinskim odnosom različitih metala u svom sastavu). Tako je nastala moneta. (kovani novac tačno određenog sastava težine i kvaliteta). 19 Kovanje i promet novca donosili su redovne prihode državnoj, tj. vladarevoj kasi,kada se po prvi put javljaju pokušaji krivotvorenja novca, što se smatralo najtežim zlodelom protiv države , veleizdajom i kažnjavalo smrtnom kaznom (smrtna kazna za tajno kovanje novca vodi poreklo još iz rimskog prava). . 20 Članom 169. Zakonika cara Dušana (1354.g), smrtna kazna spaljivanjem za tajno kovanje novca postala je deo srednjevekovnog srpskog krivičnog prava. Smatralo se najtežim krivičnim delom protiv države. Pre Dušanovog zakonika nema pisanih tragova o kažnjavanju smrtnom kaznom za ovakva dela u našim krajevima. 21 U XVIII veku raspoložive količine zlata nisu mogle da prate potrebe industrijske revolucije. U ovakvim uslovima napušta se metalizam (upotreba metala za izradu novca) i prelazi se na izradu,izdavanje i upotrebu papirnog novca. 22 PAPIRNI NOVAC Posle sloma metalizma nastupa razdoblje zlatnog standarda i stvaranje i upotreba papirnog novca (XVII vek). Papirni novac je prvi put upotrebljen 1690.god.u državi Masačusets. Početkom XVIII veka pojavljuje se u Francuskoj, a kasnije i u drugim zemljama. 23 Tek sa pojavom novčanica (banknota) sa zlatnim važenjem, papirni novac poprima karakter prometnog sredstva. U početku su papirne novčanice bile zamenljive za zlato, ali je kasnije usledilo veće odstupanje vrednosti papirnih novčanica od zlatnog pokrića. 24 Razlikujemo 3 standarda: • Čisti zlatni standard (vrednost papirnih novčanica u opticaju bila je za oko 1/3 iznad raspoložive količine zlata, jer su procene pokazivale da se toliko novčanica nikada ne povuče iz opticaja i zameni za zlato) 25 • Zlatnopolužni standard (vrednost papirnih novčanica u opticaju je 2/3 iznad raspoložive količine zlata, s tim da više nije bila svaka novčanica zamenljiva za zlatni novac, nego samo za iznos novčanica u vrednosti jedne zlatne poluge. 26 Zlatno devizni standard (vrednost papirnih novčanica u opticaju mogla je biti za oko 2/3 iznad raspoložive količine, ali sada ne samo zlata nego i deviza. Počinju se osnivati berze novca, na kojima se upoređuje odnos jedne valute prema drugoj (tzv. “kotiranje valuta”) na kojima je utvrđivana razlika između vrednosti zlata i vrednosti papirnih novčanica pojedinih valuta. 27 • Uspostavlja se valutni kurs – odnos vrednosti zlata i vrednosti papirnih novčanica pojedinih valuta. • Uvodi se mehanizam tzv. zlatnih tačaka, preko kojih su valutni kursevi odražavali odstupanje pojedinih nacionalnih valuta od jedinstvene međunarodne vrednosti zlata. Ovaj mehanizam zlatnih tačaka se temeljio na zakonskom pravu zamene papirnih novčanica za zlato. 28 Uvodi se mehanizam gornje i donje zlatne tačke: 1. Gornja zlatna tačka predstavlja izvoz zlata – postoji takav nivo valutnog kursa pri kome se sva plaćanja inostranstvu podmiruju izvozom zlata, jer je to za izvoznika povoljnije nego da kupuje drugu valutu kod centralne banke. 29 2. Donja zlatna tačka predstavlja uvoz zlata – znači da je nivo valutnog kursa takav da se isplati zameniti valutu u inostranstvu i uvesti zlato u zemlju, jer razlika između valutnog kursa i zlatnog pariteta pokriva troškove unosa (dovoza) zlata. Konvertibilnost je bila na snazi do 30-tih godina prošlog veka ali je značila zamenljivost papirnog novca za zlato a tek kasnije konvertibilnost znači međusobnu razmenljivost različitih nacionalnih valuta. 30 KREDITNI NOVAC • Pojavljuje se dopunsko sredstvo plaćanja – priznanica ili certifikat o zlatu • Nije postojala obaveza prihvatanja priznanice o zlatu kao sredstva plaćanja, već je bilo zasnovano na dobroj volji poverioca, kao izraza njegovog poverenja u mogućnost zamene papira za zlato. • Izdavale su ih samo poznate i solidne banke, čime su se iste obavezivale da će donosiocu priznanice isplatiti naznačeni iznos u zlatu. 31 • Papirne novčanice zamenljive za zlato su štampale posebne banke ovlašćene od strane države – emisione banke. • Kako banknote nisu bile dovoljne za pokriće potreba robnog prometa, kao dopunsko sredstvo plaćanja se pojavljuje kreditni novac (papirne novčanice, čekovi, menice i dr.) • Kreditni novac nije imao pravi status novca, već je tretiran kao “novčani surogat” (zamena novca) 32 Funkcije novca 1. Funkcija mere vrednosti 2. Funkcija prometnog sredstva 3.Funkcija sredstva plaćanja 4. Funkcija novca kao sredstva za zgrtanje blaga 5. Funkcija svetskog novca • Funkcija novca kao konzervatora vrednosti • Funkcija novca kao izraza solventnosti i likvidnosti • Funkcija novca kao garanta slobode konzuma 33 1. Ova funkcija proističe iz delovanja zakona vrednosti prema kome se vrednost svake robe određuje količinom društveno potrebnog rada za proizvodnju te robe. F.mere vrednosti je u tome što se vrednost svake robe izražava u novcu i predstavlja cenu te robe. 34 2. Ova funkcija se ispoljava u tome što je posredovanjem omogućena razmena robe. Imalac bilo koje robe može tu robu zameniti za bilo koju drugu robu posrednim putem, tako što prvo zamenjuje svoju robu ili usluge za novac, kojim onda može kupiti robu koju želi. 35 3. Ova funkcija proističe iz činjenice da se ne mora poklapati vreme kupovine sa vremenom plaćanja. Pored kupovine postoje i druge usluge, obaveze i sl. Čije se plaćanje može odložiti. To je posledica razvoja proizvodnih snaga sa sve većom podelom rada i pojavom kreditnih odnosa. Novac kao takav u sbi sadrži funkciju platežnog sredstva. 36 4. Ova funkcija je nastala iz okolnosti da se novac kao zamena za bilo koja dobra i robe koje imaju vrednost i upotrebnu vrednost, mogao čuvati da bi se trošio onda kada njegovom imaocu odgovara. U današnje vreme, kada su razvijeni štedno-kreditni odnosi, čuvanje novca je sve ređe. Novac se ulaže u štednju, koja vlasnicima donosi kamate. 37 5. Ova funkcija novca je nastala iz sve veće potrebe da se na osnovumeđunarodne podele rada vrši razmena između pojedinih zemalja. U početku je zlato obavljalo funkciju svetskog novca (zbog svoje vrednosti i upotrebne vrednosti) i postalo univerzalna roba jednaka za sve, bez ograničenja na zemlju proizvođača. U savremenim uslovima međunarodna razmena se naravno ne vrši putem zlata, već preko ovlašćenih nacionalnih banaka. 38 Međunarodno plaćanje se vrši na osnovu kurseva valuta, koji predstavljaju odnos vrednosti jedne valute prema drugoj, ili prema zlatu, zavisno od postignutog dogovora između zemalja učesnica u razmeni. 39 • 1. Funkcija novca kao izraza solventnosti i likvidnosti i • 2. Funkcija novca kao garanta slobode konzuma, predstavljaju novije funkcije novca (prema nekim autorima to i nisu nove funkcije nego su samo izvedene iz nekih od pet “starih” funkcija novca). 40 • Prva funkcija novca proističe iz mogućnosti da se novac koji se poseduje ne mora odmah koristiti, jer postoji mogućnost njegovog čuvanja i angažovanja prema nahođenju njegovog imaoca. F-ja novca je i u tome što se pomoću njega izražava stanje solventnosti i likvidnosti. 41 • Likvidnost se odnosi na kratkoročnu vremensku usklađenost, tj. sposobnost banke da odgovori dospelim obavezama u određenom roku. • Princip solventnosti daje primat dugoročnoj vremenskoj usklađenosti tj. stalnoj sposobnosti banke da svoje obaveze isplati u celini. 42 • Nelikvidnost nastaje u slučaju kad kod određenog subjekta (preduzeća, banke) nastupi stanje neusklađenosti između izmirenja obaveza i naplate potraživanja. Ako nastane dugotrajnija nemogućnost izmirenja obaveza, nastupa stanje insolventnosti, gubi se solventnost subjekta, što za sobom povlači mnoge posledice, pa i sam stečaj. 43 • Druga funkcija se sastoji u tome što se za novac mogu kupiti sve vrste roba i usluga koje su izložene prodaji bez ograničenja. Ograničenje postoji samo u izuzetnim prilikama, kada se organizuje racionirano snabdevanje ili kada se kupovina obavlja radi nedozvoljene trgovine. 44 Kupovna moć novca • se izražava odnosom jedinica novca prema određenoj količini robe ili meri usluga, odnosno, koliko se robe ili usluga može dobiti za određenu količinu novca. • Kupovna moč novca se može meriti i izražavati na • unutrašnjem i • međunarodnom tržištu 45 • Na unutrašnjem tržištu kupovna moć se meri odnosom ukupnih robnih fondova i njihove strukture s jedne i novčanih fondova s druge strane. • Posmatranje kretanja kupovne moći: -statički -dinamički 46 • Statički kupovna moć novca se određuje po tome koliko se u jednom periodu može kupiti robe ili dobiti usluga za određenu količinu novca. • Dinamički se kupovna moć novca prati tako što se na osnovu statističkih metoda prikupljanja,obrade i analize podataka prate cene najvažnijih proizvoda i usluga i vrši njihovo upoređivanje. 47 • Kupovna moć novca se najčešće meri indeksom cena na malo i indeksom troškova života. • Na međunarodnom tržištu kupovna moć novca se meri prema mogućnosti koliko se jedinica stranog novca može dobiti za jedinicu domaćeg novca, ili koliko se daje jedinica domaćeg novca za jednu jedinicu stranog novca. 48 Novčani sistemi • predstavljaju skup zakonskih propisa koji regulišu sva pitanja koja se odnose na novac jedne zemlje. • Po pravilu određeni monetarni sistem važi na teritoriji jedne zemlje, ali može i obuhvatati i teritoriju više zemalja (monetrana unija). Primer EU i € i SAD i $. • Ako monetarni sistem važi na teritoriji jedne zemlje onda se govori o monetarnom suverenitetu. 49 • Monetarne unije predstavljaju viši stepen privredne i društvene integracije između zemalja. • Zakonom i propisima se regulišu najbitnija pitanja vezana za monetarne sisteme jedne zemlje. • Najvažnija pitanja koja se regulišu monetarnim sistemom su: 50 • Naziv nacionalne valute • Oblik novca • Apoeni u kojima će se novac kovati i štampati • Materijalna supstanca za koju je novac vezan i odnos novca prema toj supstanci, paritet itd. 51 • Osnovna podela novčanih sistema vrši se na dve grupe i to na: • metalistički ili vezani novčani sistem i • papirni ili slobodni novčani sistem 52 METALISTIČKI ILI VEZANI NOVČANI SISTEM • Predstavlja takav sistem u kome je zakonom uređeno da novčana jedinica sadrži određenu količinu nekog metala ili da je vezana, odnosno pokrivena tim metalom. • U zavisnosti od toga da li je novac vezan za jedan, dva ili više metala razlikujemo: 53 • Monometalističko • Bimetalističko i • Multimetalističko važenje 54 • Monometalističko važenje je ono važenje kada je novac od jednog metala ili kada je novčana jedinica vezana samo za jedan metal. • Tako postoji monometalizam zlata i monometalizam srebra • Monometalizam se naziva još i zlatnim standardom, a za njegov početak se uzima 1774.godina, ali je pravi monometalizam u Engleskoj uveden tek 1816.god. 55 • Monometalizam se javlja u tri vida: • U vidu zlatnih valuta, zlatnih poluga i zlatnih deviza • Monometalizam zlatnih valuta je novčani sistem u kojem se novčanice kuju od zlata sa određenom kovničkom stopom, čime se određuje broj novčanica koji se iskiva od jednog kilograma zlata, finoća legure itd. 56 • Monometalizam zlatnih poluga, je novčano važenje gde ne postoje novčanice od zlata, već se novčanice u određenim iznosima i pod određenim uslovima mogu zameniti samo za zlatne poluge. • Sistem zlatnih deviza je strani novac koji ima zlatno pokriće i koji se može konvertovati (pretvoriti) u zlato. 57 • Bimetalističko važenje je takvo novčano važenje u kome se novac kuje od dva metala, najčešće zlata i srebra. • Postoje: puno, paralelno i hromo važenje. • Puno – novčanice(i od srebra i od zlata) su potpuno ravnopravne kao sredstvo plaćanja 58 • Paralelno – je sistem gde zakonom nije zagarantovan odnos vrednosti između dva metala, nego se njihov odnos slobodno formira na tržištu. • Hromo važenje – postoje dve vrste metalnog novca koje nisu međusobno ravnopravne.(na pr. zlatnim novcem se može kupiti sve, a srebrnim samo određene robe) 59 • Multimetalistički sistem se karakteriše po tome što se novčanice iskivaju od više vrsta metala. Ovaj sistem je nestabilan jer ne postoji stabilan odnos između vrednosti pojedinih novčanica. 60 PAPIRNO ILI SLOBODNO VAŽENJE • U sistemu papirnog važenja, novac nije vezan za zlato ili neki drugi metal što znači da nije ni konvertibilan. • Zove se slobodno važenje jer ne postoji obaveza zamenjivanja novca za zlato. • Kako se dinamika cena prati preko njihovih indeksa, slobodno, papirno važenje se naziva još i indeksnim važenjem. 61 KVANTITATIVNA TEORIJA NOVCA • D.Rikardo polazi od teorije radne vrednosti, • Vrednost novca i plemenitih metala tretira kao vrednost ostalih roba, gde vrednost i novca i roba zavisi od količine dr. potrebnog rada potrebnog za njegovu proizvodnju. 62 • Osnovna postavka kvantitat. Teorije novca je tvrdnja da je ukupna količina novca u opticaju jednaka ukupnoj vrednosti ekonomskih transakcija izvršenim tim novcem, tj.:N = R*C, • N – količina novca • R – roba • C - cene 63 • Iz prethodnog obrasca sledi da je C=N/R, što znači da svako povećanje količine novca u opticaju, uz nepromenjenu količinu robe, dovodi do povećanja opšteg nivoa cena, u čemu i jeste suština kvantit. teorije novca. • Fišer dalje razrađuje ovu teoriju tako da C=N/R sada glasi M*V=P*T 64 gde je: M-novčana masa P-nivo cena V-brzina opticaja novca T-obim ekonomskih transakcija 65 Maršalova varijanta kvantitativne teorije novca • Maršal pažnju usmerava na brzinu opticaja novca • Uvodi koeficijent “k”=1/V (V-brzina opticaja novca)- što je veća brzina opticaja novca to je koeficijent manji. • Maršalov zaključak je da odnos između količine novca i nivoa cena nije direktan, i zavisi od kamatne stope i marginalne efikasnosti kapitala, tj. od profitne stope. 66 KEJNSOVO SHVATANJE KVANT. TEORIJE NOVCA • Kejnzijanska dohodna teorija smatra da su osnovni uzroci kretanja cena nemonetarne prirode: kretanje nadnica, deficit budžeta itd • Umesto monetarne politike, kejnzijanci preporučuju primenu fiskalne politike i politike nadnica. Isto tako, kejnzijanci smatraju da je primena monetarne politike neophodna samo u slučaju regulisanja kamatne stope. 67 Savremena kvantit. teorija novca • Njen utemeljivač je Milton Fridman koji je na teoriju postavio na osnovu empirijskih istraživanja. • Smatra da postoji jaka veza između kretanja količine novca i kretanja cena kao i ostalih ekonomskih kategorija. • Fridman polazi od toga da je kvantitativna teorija u suštini teorija tražnje novca. 68 • Prema njemu imovina se može držati u pet različitih oblika: • 1) novac kao oblik potraživanja • 2) obveznice • 3) akcije • 4) fizička dobra • 5) ljudski kapital. 69 • Veoma je interesantno mišljenje Fridmana o tome da novac nije samo sredstvo razmene već i "nešto što omogućuje ljudima da razdvoje akt kupovine od akta prodaje". • Kako je Milton Fridman pristalica kvantitativne teorije novca, on smatra da postoji takva zakonitost u odnosima količine novca i cena kakva postoji u prirodnim zakonima fizike. 70 METALISTIČKA TEORIJA NOVCA • Metalistička teorija novca je poznata pod nazivom novčani metalizam. Naziv metalizam podrazumeva jedan vid teorije novca, koja polazi od shvatanja da novac mora da ima "pokriće" u nekoj robi, tako da osnovni izvor vrednosti novca bude vrednost robe koja vrši funkciju sredstva razmene i sredstva plaćanja. 71 • Pristalice ove teorije ističu da se novac mora sastojati od nekog plemenitog metala ili da ima pokriće u takvom metalu, tako da izvor njegove prometne vrednosti čini prometna vrednost toga metala. • Sistem zlatnog važenja sa opticajem zlatnika bio je klasični primer novčanog metalizma, jer su pored zlatnika u opticaju bile i banknote koje su imale stoprocentno pokriće u zlatu 72 DRŽAVNA TEORIJA NOVCA • Interesovanje države za pravo izdavanja novca • Usvajanje zakonske regulative • Ova teorija je jednostrana, jer novac shvata isključivo kao pravnu kategoriju, a mora se priznati da je ekonomski pojam novca važniji od njegovog pravnog pojma 73 NOMINALISTIČKA TEORIJA NOVCA • Nominalistička teorija novca, ili tzv. nominalizam, polazi od principa da je novčana obaveza jednom zauvek određena brojem novčanih jedinica. To znači da je nominalna vrednost u stvari vrednost izražena brojem novčanih jedinica. Novčana jedinica ne mora imati materijalnu vrednost, ali svaki komad novca mora imati svoju nominalnu vrednost. 74 • Nominalizam se ne posmatra samo kao teorija o novcu, već se veoma često shvata i kao monetarno-politički pravac. Sa stanovišta takvog shvatanja, nominalizam znači da sve promene u cenama potiču od promena vrednosti robe, pa čak i u onim slučajevima kada dolazi do promena opšteg nivoa cena, što je znak da je promena vrednosti nastala kod novca, a ne kod robe. 75 POJAM I VRSTE INFLACIJE • “Ko pojave posmatra u njihovom poreklu i razvoju dobiće najjasnije podatke o njima.” Aristotel • Inflatio-naduvavanje ili nadimanje (1864.g) 76 • Prema nalazima istraživača koji su analizirali arheološke podatke iz drevnog grada Mesopotamije, jednog od najstarijih kulturnih, političkih i trgovačkih centara civilizacije, prva inflacija u istoriji se dogodila u Vavilonu. Nju je, prema tvrdnjama ovih naučnika, izazvao legendarni osvajač Aleksandar Veliki, koji je dovlačio plen sa svojih osvajačkih pohoda, najčešće u srebru. Ova inflacija je, prema nalazima, trajala oko jedne decenije. ("Politika" 30.01.2002. god.) 77 • Problem inflacije nastaje kada se količina novca menja bez odgovarajućih promena na strani ponude robe, tako da takve promene deluju na rast cena. Kada se povećanje mase novca zaustavi, dolazi do zaustavljanja rasta cena na nivou formiranog novčanog opticaja. • ili drugim rečima: količina novca ≠ količina robe 78 VRSTE INFLACIJE • Inflacija se može razlikovati prema sledećim karakteristikama: • 1. prema jačini ili intenzitetu • 2. po dužini svog trajanja • 3. po poreklu svog primarnog nastanka • 4. po svom odrazu, odnosno uticaju na cene • 5. prema načinu nastanka. 79 • 1) Prema intenzitetu: lake (2-5%), srednje (5-15%) i hiperinflacije. • 2) Prema dužini trajanja inflacionog procesa:sekundarne- dugo traju, jednokratne- viši rast cena, hroničneoštrije i dugoročnije. • 3)Prema poreklu: uvezena i domaća 80 • 4) Prema mogućnosti odraza na cene:aktivna i neaktivna • 5) Prema načinu nastanka : namerna i hotimična. • • • • • • Osim prethodnih postoje još i : prigušena otvorena hiperinflacija monetarna inflacija inflacija troškova reprodukcije 81 Prigušena ili kontrolisana inflacija • - nastaje kao posledica primene stabilizacionih mera ekonomske politike. • Osnovne mere koje se primenjuju kao stabilizacione su ograničavanje rasta cena, propisana veća štednja, racionalisana potrošnja i investicije. 82 • Cilj ovih mera jeste da se da se ublaži ili zaustavi opšti rast cena. • Primena administrativnih mera u kontroli inflacije deluje samo privremeno da bi se smanjio (ali ne i potpuno uklonio) inflacioni jaz. • Njihova primena dovodi do stvaranja prikrivene ili progušene inflacije. 83 • Sa prestankom delovanja mera administrativne kontrole inflacije, višak novčane tražnje se izliva na tržište. • Tako se manifestuje povećana tražnja za robama. • Međutim zalihe roba su na tržištu MANJE od novčane tražnje, pa se ponuda i tražnja izravnavaju kroz porast nivoa cena. • Tako prikrivena prelazi u otvorenu infalciju. 84 Otvorena inflacija • Kada se i pored primene mera antiinflacione politike u privredi javlja permanentan (stalan) rast cena – govorimo o otvorenoj inflaciji. • Ova kategorija inflacije gotovo da ne postoji u praksi, već samo u teroriji, zato što danas postoje veoma razvijene mere antiinflacione politike. 85 • Ovaj tip inflacije ne pogađa podjednako sve sektore i grane privrede. Zbog toga dolazi do disproporcija u razvoju privrede i raspodeli ND. Ovaj tip inflacije se često vezuje za postojanje tzv. “inflatornih očekivanja”. • Najčešće se otvorena pretvara u galopirajuću ili hiperinflaciju. 86 Hiperinflacija • Onda kada inflacioni proces poprimi veliku brzinu, pri čemu kupovna snaga novca naglo opada zbog dnevnog porasta cena – nastipa HIPERINFLACIJA. • Vezan je za preveliku budžetsku potrošnju i finansiranje javnih potreba preko kreditne ekspanizije. 87 • Kada privreda i stanovništvo izgube poverenje u domaći novac, pretvaraju sve ili skoro sve novčane zalihe u realna dobra ili u neku drugu valutu.. Novčani dohoci se brzo troše , potrošnja je prevelika, nastupaju nestašice. Plate se isplaćuju najpre mesečno, pa nedeljano ili češće. • Kupuje se sve do čega se dođe. • Cene i dalje veoma brzo rastu, a kupovna moć novca i dalje opada. 88 • Hiperinflacija konačno vodi ka slomu celokupnog monetarnog sistema, zato što novac više nije u stanju da uspešno vrši ni jednu svoju novčanu funkciju. To vodi haosu u celokupnoj privredi i na kraju uništenju celokupnog ekonomskog sistema. • Hiperinflacija se završava valutnom reformom, kada se umesto stare i potpuno obezvređene valute uvodi nova novčana jedinica. 89 Monetarna inflacija • Naziva se još i inflacija kupovne snage ili inflacija tražnje. • Suština ove inflacije je u tome da postoji višak agregatne tražnje u odnosu na robne fondove, iz čega sledi rast cena koji treba da ih uravnoteži. 90 • Inflacija tražnje je posledica neadekvatnog delovanja monetarnog sistema, koji kreira suvišnu količinu nekonvertibilnih novčanica. • Uzroci: • ekspanzija bankarskih kredita za pokriće budžetskog deficita • ekspanzija kredita preko enormnog rasta potrošačkih kredita kod bankarskog sistema, i dr. 91 Inflacija troškova reprodukcije • Inflacija se ne mora javiti uvek kao posledica viška novčane tražnje iznad robnih fondova. • Može nastati i u situaciji kada postoji ravnoteža između ponude roba i novčane tražnje, to jest kada je T=P. • Inflacija troškova reprodukcije nastaje kada pojedini troškovi u reprodukciji izazivaju rast cena. 92 • Ti troškovi su troškovi materijala, nadnica, profita, amortizacije. • Porast troškova proizvodnje izaziva rast cena – pa troškovi “guraju” cene naviše. • Osnovni faktori koji dovode do pojave ovog tipa inflacije su: • Povećanje nadnica i ličnih primanja iznad produktivnosti rada, • Monopoli i oligopoli – nepostojanje konkurencije gde se cene utvrđuju autonomno a njihovo povećanje se lančano prenosi na ostale grane. 93 • Porast profita, odnosno stope akumulacije kod nas,navodi preduzeća na to da u već formiranom odnosu plata i profita porast ovih kategorija ostvaruju kroz rast cena. • Monetarna politika može: • 1. da i dalje bude takva da u dužem periodu dovede do usporavanja stope rasta neiskorišćenih kapaciteta i nezaposlenosti, 94 • 2. da se podešava novonastalim procesima, čime objektivno podržava proces inflacije. • Znači: da li da suzbija inflaciju nastalu bez porasta agregatne tražnjei da je dopuni novom količinom novca, ili ne. • U principu monetarna politika nije efikasna protiv inflacije troškova. 95 Uzroci nastanka inflacije Mogu biti: pad proizvodnje i smanjenje robnih fondova autonomni rast cena neravnomerna raspodela ND platni bilans (pasivni i aktivni) 96 ANTIINFLACIONE MERE Tržišno-političke mere (ograničavanje tražnje svođenjem zarada na nivo povećanja produktivnosti rada) Monetarno-političke mere (povećanje eskontne stope,povećanje stope obaveznih rezervi banaka kod emisione banke, prodaja hartija od vrednosti i mere novčane reforme) 97 Mere fiskalnog karaktera (uravnoteženje budžeta, povećanje poreza i drugih dažbina,raspisivanje državnog zajma, mere u oblasti carina) Koje će se mere preduzimati, kakvog intenziteta i metoda kombinovanja zavisi od društvenih odnosa, uzroka nastanka i jačine inflacije, mogućnosti da se određene mere sprovedu) 98 Deflacija i deflaciona politika Pojam i priroda deflacije Deflacija je pojava suprotna inflaciji karakteriše se opadanjem opšteg nivoa cena. To je poremećaj monetarne ravnoteže, tj. stanje kada efikasna novčana tražnja zaostaje za ponudom roba (ponuda je veća od tražnje) 99 • Deflacija je retka pojava, daleko ređa od inflacije. • Karakteriše je proces kontrakcije (povlačenja) novčanog volumena 100 UZROCI I FAKTORI DEFLACIJE • Deflacija može biti izazvana: • • • • monetarnim faktorima, finansijskim faktorima, realnim faktorima reprodukcije, političkim (neekonomskim) faktorima 101 Posledice i oblici delovanja deflacije Posledice: • • • • • • PAD TRAŽNJE, SNIŽAVANJE CENA “SKUP” NOVAC – KAMATNA STOPA VISOKA PAD RENTABILNOSTI STAGNACIJA PROIZVODNJE PORAST NEZAPOSLENOSTI 102 Posledice mogu biti direktne: - pad realizacije robe, - porast zaliha - pad proizvodnje i zaposlenosti - povećanje izvoza i opadanje uvoza - sniženje cena na domaćem tržištu - bankrotstvo banaka i preduzeća 103 • i indirektne, koje se manifestuju kroz preraspodelu dohotka u privredi, najčešće prema neproizvodnim i rentijerskim slojevima u društvu 104 DEVALVACIJA I DEPRESIJACIJA • Devalvacija predstavlja zakonsko smanjenje vrednosti domaće valute u odnosu na standard, koji može da bude zlato ili neka čvrsta strana valuta. • Spada u veoma značajne mere monetarnih promena. 105 • 1. Sprovodi se u slučaju kada je domaća valuta precenjena u odnosu na zlato ili strane valute.Ovim aktom se nivo valute dovodi na raniji nivo čime se priznaje faktičko stanje položaja nacionalne valute. • 2. Može se sprovoditi i u cilju povećanja konkurentnosti domaće robe na ino-tržištu pa se zato naziva i konkurentnom devalvacijom. 106 • Efekti od devalvacije su ograničenog dejstva.Korist od devalvacije traje sve dok i druge zemlje ne preduzmu slične mere, posle čega se poništava stečena prednost. • Kao posledica devalvacije se javlja poboljšan platni bilans, domaći izvoznici za ostvarene devize dobijaju veći iznos domaće valute, itd. 107 • Depresijacija predstavlja smanjenje vrednosti domaće valute, koje je ostvareno na tržištu. • I devalvacija i depresijacija su smanjenja vrednosti domaće valute u odnosu na strane valute, s tim što se devalvacija sprovodi na osnovu formalno-pravnih akata, a depresijacija delovanjem ponude i tražnje na tržištu. 108 REVALVACIJA I APRESIJACIJA • Revalvacija predstavlja povećanje deviznog kursa (intervalutarne vrednosti) domaće valute u odnosu na valute drugih zemalja koje se sprovodi formalnopravnim aktom monetarnih vlasti. • Revalvacija je mera supotna devalvaciji. 109 • Revalvacija se sprovodi u dva slučaja: 1. ako je usled rata ili ekon. kriza došlo do obezvređivanja domaće valute 2. ako je valuta neke zemlje zbog njenog izuzetnog napretka bitno poboljšana. • Efekti revalvacije su: • povećanje uvoza, i smanjenje izvoza • uravnoteženje platnog bilansa 110 • Apresijacija je povećanje deviznog kursa (intervalutarne vrednosti) domaće valute, ali na tržištu (delovanjem ponude i tražnje), a ne formalno-pravnim aktima monetarnih vlasti. • Ako je apresiranost domaće valute dugotrajna, neophodno je reagovanje monetarnih vlasti (kroz revalvaciju – zvaničnu potvrdu stanja na deviznom tržištu). 111 ZAMENA NOVCA • Inflacija može da dostigne takve razmere da se mora primeniti mera zamene novca kao potpuna novčana reforma. • To se čini obično posle krupnih događaja kao što su ratovi, krize, sjedinjavanje više teritorija sa različitim monetarnim sistemima u jedan, isl. 112 • Potpunoj novčanoj reformi slična je denominalizacija novca, ali se od nje razlikuje. • Sprovodi se reforma kojom se pored postojećih novčanica uvode novčanice koje su za nekoliko puta većeg pariteta u odnosu na dotadašnje. 113 • Nazivaju se “novim” ( na pr.novi dinari),jedno vreme su u prometu sa starim, a posle izvesnog vremena se “stare” novčanice potpuno povlače iz prometa. • Sistem denominalizacije uveden je kod nas 1965. i 1993.godine, i jedno vreme je postojao naziv “novi” i “stari”, ali je vremenom nestao prefiks “novi”. 114 NOVČANO TRŽIŠTE • Predstavlja susret ponude i tražnje novca i novčanih sredstava, pri čemu se vrši njihovo izravnavanje uz kamatnu stopu koja predstavlja cenu novca i novčanih sredstava. 115 • Novčano tržište se može podeliti na: • novčano tržište (ponuda i tražnja kratkoročnih novčanih sredstava za obavljanje kratkoročnih poslova) -ponuda i tražnja za novcem može da se javi: između banaka i nebankarskog sektora (stanovništva), i između samih banaka 116 • tržište kapitala (novčano tržište u širem smislu), ovde se pojavljuju tzv.specijalne banke koje se bave prikupljanjem sredstava na duži rok. • I ako su tržište novca i tržište kapitala, podeljena tržišta među njima postoji povezanost jer može doći, pod određenim uslovima do prelivanja kapitala sa jednog na drugo. 117 MONETARNI AGREGATI DEFINICIJA MONETARNIH AGREGATA • Monetarni agregati su monetarni indikatori koji služe za: • određivanje kvaliteta i funkcija novca u privredi, • vođenje monetarne politike, • vođenje politike likvidnosti privrede i dr. sektora 118 • Motivi držanja novca i njegove funkcije u privredi mogu biti: • Transakcioni (kada se novac koristi za obavljanje transakcija) • Spekulativni (kada se novac drži u cilju spekulacije na finansijskom tržištu) • Motiv predostrožnosti (kada se novac drži kao rezerva za slučajeve vanrednih okolnosti) 119 • Najčešće korišćeni agregat u monetarnoj analizi i ekonomskoj politici je M1 (novčana masa) i monetarna masa ili primarni novac M0. • Primarni novac M0 • Novčana masa M1 • Likvidna sredstva M2 • Ukupna likvidna sredstva M3 • Monetarni volumen-ukupni depoziti M4 • Monetarni potencijal M5 120 Primarni novac Dinarski primarni novac gotov novac u opticaju žiro-racuni banaka blagajna depozitni novac SCG obavezna rezerva banaka rezervni fondovi 121 KREIRANJE NOVČANE MASE • Povećanje novčane mase bankarski sektor nebankarski sektor 122 • Smanjenje novčane mase nebankarski sektor bankarski sektor 123 • Postoji kreditiranje unutar bankarskog sektora (kada se banke kreditiraju međusobno),ali tada ne dolazi do povećanja novčanje mase. 124 TOKOVI FORMIRANJA NOVČANE MASE • Prema metodologiji Narodne banke na nivo novčane mase utiču: • dinarske transakcije, • devizne domaće transakcije i • devizne transakcije sa inostranstvom 125 Dinarske transakcije dinarske transakcije plasman sredstava u nebankarski sektor povlacenje sredstava iz nebankarskog sektora 126 Devizne domaće transakcije devizne domace transakcije plasman deviznih kredita u nebankarski sektor (povecanje novcane mase) primljeni depoziti od nebankarskog sektora (smanjenje novcane mase) 127 Devizne transakcije sa inostranstvom Obuhvataju obaveze prema inostranstvu, potraživanja od inostranstva i razliku koja proističe iz ukupnih primanja od inostranstva i ukupnih plaćanja inostranstvu. 128 Brzina opticaja novca je dinamička kategorija kojom se izražava stepen pokretljivosti novčane mase u određenom vremenskom periodu. Masa novca u privredi je vrlo promenljiva i dinamična kategorija na koju utiču: *oscilacije privredne aktivnosti *brzina opticaja novca u privredi *društveni proizvod 129 Obrazac za izračunavanje optimalne novčane mase glasi: N =SRC+D-(K+P)/Bo pri čemu simboli znače: N – optimalna novčana masa SRC – suma robnih cena D – dospela plaćanja K – prodaja na kredit P – međusobno prebijanje Bo – brzina obrta 130 FAKTORI KOJI UTIČU NA BRZINU OPTICAJA NOVCA • Brzina opticaja novca se može definisati kao prosečno vreme zadržavanja novčanih sredstava kod nebankarskih transaktora. 131 • Faktori koji utiču na brzinu novčanog opticaja su: • • • • • • • nivo dohotka taransaktora oscilacije u dohotku stabilnost cena mogućnosti transaktora za dobijanje kredita frekvencija plaćanja finansijska disciplina tehnika plaćanja 132 MERENJE BRZINE OPTICAJA NOVCA • Postoje različiti indikatori na osnovu kojih se meri brzina opticaja novca. Zajedničko im je da se upoređuju sa prosečnom novčanom masom i izražavaju određenu privrednu i finansijsku aktivnost (obim novčanih transakcija,DBP) 133 • U svrhu analize merenja brzine opticaja uzimaju se vremenski periodi koji mogu biti različite dužine (godina, polugodište, kvartali, meseci i periodi manji od jednog meseca). • Ako se meri brzina novčanog opticaja za period od godinu dana, obično se uzima prosečna godišnja novčana masa, čiji se prosek računa na bazi mesečnih stanja. 134 • Ovaj iznos se dobija tako što se za svaki mesec u godini izvede novčana masa, koja se sabere i podeli sa 12. Dobijeni količnik tako daje prosečnu godišnju novčanu masu. • Monetarno planiranje i monetarna politika koji se zasnivaju na pretpostavci stabilne brzine nočanog opticaja, dovode do grešaka u održavanju dinamičke optimalne novčane mase. 135 • Dokazano je da je stabilnost brzine opticaja novca na duži rok veća, dok se suprotno tome monetarna politika sprovodi kratkoročno. 136 Primarni novac • Primarni novac čini ukupan iznos likvidnih obaveza centralne banke prema ostalim bankama i nebankarskom sektoru koji ima depozite po viđenju kod centralne banke. 137 PRIMARNI NOVAC DEPOZITI kumuliraju se iz bankarskog i nebankarskog sektora GOTOV NOVAC nalazi se u pasivi bilansa centarlne banke 138 • Izvori primarnog novca koji se nalaze u pasivi centralne banke sastoje se od depozita banaka i neposrednih komitenata centralne banke i gotovog novca u opticaju koji se nalazi kod stanovništva. Aktiva bilansa centralne banke sadrži tokove kreiranja primarnog novca. 139 • Kreiranje primarnog novca centralna banka vrši na tri načina: • 1. davanjem kredita ostalim bankama • 2. neposrednim davanjem kredita određenim komitentima i • 3. deviznim transakcijama. 140 Međuzavisnost primarnog novca i novčane mase • Primarni novac se sastoji od depozita ostalih banaka i nebankarskih sektora koji se vode kod CB i gotovog novca u opticaju, a novčana masa od depozita po viđenju i gotovog novca u opticaju. • Znači: i primarni novac i novčana masa sadrže gotov novac u opticaju. 141 Kako, zbog postojanja mnoštva banaka u bankarskom sistemu CB nije u mogućnosti da direktno utiče na regulisanje novčane mase kao glavnog monetarnog agregata, ona to čini preko monetarnog multiplikatora. Monetarni multiplikator je koeficijent koji se dobija kada se novčana masa podeli sa primarnim novcem. 142 • Međuzavisnost između primarnog novca, novčane mase i monetarnog multiplikatora se izražava ovako: • M = N/N‘ N‘ = N/M N= M* N‘ • N-novčana masa • N‘- primarna emisija, • M-monetarni multiplikator 143 • Kada je stabilan monetarni multiplikator, koji pretpostavlja kretanje primarne emisije i novčane mase, CB je u stanju da planira budući nivo novčane mase preko primarne emisije i monetarnog multiplikatora. • Ako je u nekom periodu monetarni sistem bio stabilan, u tom slučajuje potrebno da se poveća novčana masa za onoliko za koliko se planira povećanje DBP. 144 • Tako, ako se predviđa povećanje DBP za 10%, uz stabilnost monetarnog sistema, može se u istom procentu planirati primarna emisija i novčana masa. 145